Zanimljiv članak koji nosi zanimljivu vijest. Mislim da je pitanje iz naslova članka malo ishitreno. Mislim da je riječ o evoluciji na djelu. No, ja evoluciju usko vežem uz nas koji smo više od toga da smo samo ljudska bića. Mi smo i svijest/duh koji aktivno i pasivno stvara cijelo vrijeme. Što stvaramo? Našu stvarnost koja nas okružuje. Obzirom na sve moguće sf filmove koje smo promatrali desetljećima, tako su se i formirale naše misli. Mi sami smo, pod utjecajem takvih misli, što aktivno, što pasivno radili na našoj bliskoj i daljoj budućnosti. Ne bi me čudilo da u bliskoj ili malo daljoj budućnosti budemo čitali kako neko dijete ima sposobnost letenja - tada će takvo dijete biti pa skoro kao i legendarni stripski i filmski junak Superman..

samo nisam siugran pod koju rubriku staviti ovaj post..ma neka ide u paranormalno..hahaha..

Vidjeh ovaj naslov članka kojega sam pročitao...

'' Klaus Schwab: Ovakvom je kapitalizmu kraj ''

i rekoh sebi kako istinito..pa sanjajmo i gradimo jedan drugi i drugačiji svijet..

Čitam komentare po portalima i svima je nešto Balić kriv. Posebice mu se na teret stavlja utakmica protiv Španjolske. Svima poručujem, nemojte na Balića. Balić je Balić, '' umjetnik '' u rukometnom sportu. Uvijek, i kad je bio pod ozljedama, davao je maksimum i zato zaslužuje naklon do poda. Jest, odigrao je lošije protiv Španjolske, ali je zato ulazak u polufinale ispao baš '' sladak ''. Preko Francuza. Kud ćeš ljepše od toga..

Sad svi zajedno zapet pa osigurat barem broncu..a tad sanjat i više..

Update:

E tako igraju kauboji!!!! Ako ovako budu igrali do kraja prvenstva, smiješi im se medalja, a sad na njima ovisi kakvog će sjaja biti.. Inače imam predosjećaj da će Slovenci i Mađari remizirati i to bi bilo sjajno..
____________________________________________________________________________________________________________________

Ok..utakmica sa Šapnjolcima je iza nas. Izgubili smo. Nije smak svijeta. Međutim, vidio sam danas naslov na jednom portalu

link

i nekako mi se učinilo da već sada tražimo alibi za možebitni neuspjeh protiv Francuza. Nepotrebno. Premda su nam Francuzi nabili '' kompleks '' što se tiče njih. No, ova reprezentacija ima '' dinamita '' da dođe do kraja. Samo je potrebno da svaki igrač pronađe snažnu volju unutar sebe i to će biti dovoljno. Pa protiv Španjolske smo vodili skoro cijelu utakmicu i onda se dogodio pad, manjak koncentracije, nekoliko ključnih pogreški..dogodi se..ali, nikako dozvoliti da to utječe na njih.

Uostalom budućnost je naklonjena '' kaubojima '' i ona kaže da će naši pobijediti Francuze.

Stvarno nisam dugo pisao ovdje o nlo tematici, ali snimka na koju sam danas naletio jednostavno me natjerala da ju malo proanaliziram. Zaista je zanimljiva. Ne samo zbog očigledno na snimci dvije letjelice koje lebde i onda se na kraju lagano spuste na tlo, već i zbog onoga što se može primjetiti na snimci ako imate izvježbano oko da primjećuje detalje koji se brzo kreću. Manjak snimke je što kratko traje i ne znamo što je bilo dalje – koliko dugo su bili na tlu odnosno kad su otišli? Pa eto, ovo je idealna priklika da konačno pišem o nlo-ima za Vas dvadesetak koji ovdje dnevno posjetite ovaj blog. Snimku inače možete vidjeti ovdje.

Snimka je nastala u Francuskoj. Autor je snimao malo selo, ali očigledno je uhvatio nešto mnogo veće. Dvije, kako se čini, trokutaste letjelice koje lebde djelomično sakrivene stablima i malo kasnije se spuštaju na tlo. No, ja sam malo analizirao snimku i zapazio sam još neke detalje.

Naime, oko šesnaeste sekunde video snimke uočio sam tri objekta koja su se pojavila iznad one dvije letjelice koje su lebdjele iza stabala, a jedan djelomično materijaliziran, ispod ova tri objekta, proleti ulijevo. Brzo su se pojavili i jednako brzo su nestali krečući se udesno što se vidi na samoj video snimci. Zamrznite snimku na šesnaestoj sekundi i vidjeti ćete na što mislim, odnosno pažljivo promatrajte snimku od recimo desete sekunde do neke dvadesete sekunde.

U dvadesetoj sekundi se pojavljuje iznenada još jedan objekt, i čini mi se kao da se materijalizirao i ide lijevo pa se vraća nazad u desnom smjeru. Riječ je o sekundama. Zamrznite snimku u dvadesetoj i dvadesetprvoj sekundi i prosudite sami. Kad se realno gleda snimka, ja nisam stekao dojam da je to možda ptica. Čini mi se da je to onaj koji je oko šesnaeste sekunde proletio u lijevom smjeru ispod ona tri objekta, a malo iznad one dvije letjelice koje su lebdjele.

Na kraju sam zaključio da su objekti koji se pojavljuju na video snimci pored one dvije trokutaste letjelice također letjelice.

Dakle, zaista zanimljiva snimka. Ne vjerujem da je snimka u kategoriji '' fake '', već je doista intrigantna. Postavio sam samo jedno pitanje, na koje ne znam odgovor. Možda slutim, ali ću ga zadržati za sebe. Pitanje je – jesu li letjelice koje se pojavljuju uz dvije trokutaste koje je uočio autor snimke iste vrste ili ja pak riječ o različitim letjelicama?

Prosudite sami.

Inače, drago mi je da je ovaj post o nlo tematici baš tisućiti post na ovom blogu

Ovaj post napisan daleke 2008. godine moram ponoviti baš danas. Osjećam intuitivno da moram


U jednom zanimljivom članku naslova Vrijeme – posljednja granica, autora Jaya Weidnera, objavljenom u novom broju Svjetlosti, naišao sam na zanimljivu misao koja pripada, kako je sam autor ustvrdio, tradiciji australskih Aboridžina. Pročitavši tu misao srce mi je odmah zatitralo. Univerzalnost postoji svugdje, samo treba imati dobro razvijenu intuiciju kako bi ju čovjek prepoznao.

Tako u članku stoji da:

Tri su ključne riječi ovdje, Vrijeme snivanja, razvijanje i konkretizacija u trodimenzionalnoj stvarnosti. Ostao sam zapanjen ovim mislima unutar aboridžinske tradicije jer mi one govore ono o čemu sam i ja pisao uvidjevši to kao ono univerzalno što postoji u mnogim duhovnim spisima, vjerama i religijama. Vrijeme snivanja je meni dimenzija Apsolutne ideje, koja iznjedruje mnoštvo pojedinačnih ideja, koje se onda otjelovljuju u ovoj materijalnoj stvarnosti. No, Apsolutna ideja jest bila prva, no onda i same ideje, kao što je ideja čovjek, počele su stvarati ideje kroz misli. Ideja se, zaključio bih, ostvaruje putem misli. Misao formira, predočava samu ideju. Naravno, potrebna je i namjera u tom procesu da se ta ideja ostvari. Ostvarenje odgovora aboridžinskom razvoju i konkretizaciji.Pred mojim očima se ponovno ostvaruje proces stvaranja, ideja o dvije dimenzije, koje jesu možda prividno odvojene nama ljudima, ali u biti su jedno. Jedna je nevidljiva, prostor koji ja nazivam Svjetlošću, Duhom, a druga je vidljiva nama, odnosno svijet gdje ono nastalo unutar nevidljivog postaje vidljivo.

Tako će autor dalje navesti u članku:



Misli mi lete, razmišljam o ovome. No, gdje je to Vrijeme snivanja, to metafizičko otkuda izvire svaka misao? Ako promatram samog sebe, moju svijest, moju Dušu i moj Duh, nije li to Vrijeme snivanja, dimenzija Apsolutne ideje, unutar samog mene. Moja svijest – ono što ja podrazumijevam pod pojmom '' Ja jesam '' ( postojim, svjestan sam samog sebe unutar čvrstog ) – je izvor moje misli. Ja mislim ( Mislim, dakle postojim ). Dakle, ne postojim samo ja, jer mislim na sebe, imam pojam o sebi, već i postoji sve što ja zamislim, sve što vidim može biti ili moja otjelovljena misao, ili otjelovljena misao nekog drugog čovjeka. No, vidim čovjeka, mislim drugog čovjeka, postoji li onda on izvan mene, taj drugi, ili je moja kreacija, koja jest misao o tom drugom čovjeku? Ili sam pak ja njegova kreacija, sam on i promatram njega kao sebe?

Autor nastavlja:



Kako da tumačim ovo, zapitao sam samog sebe. Ne mogu suspregnuti svoje osjećaje, pa si kažem, ovdje u ovom članku kojeg sam čitao, koji me upoznao s jednom starom tradicijom, a to jest tradicija Aboridžina, dani su mi mnogi odgovori koje sam tražio, koje sam čutio unutar sebe ( tražite i naći ćete, pitajte i odgovoriti će vam se ). Vrijeme snivanja, dimenzija Apsolutne ideje, koja je iznijedrila mene, ona je sada sa mnom sukreator stvaranja. Ja nisam samo stvoren ( stvorenje ), već sam i stvaratelj u isto vrijeme. To je jedino i moguće u onomu što bih mogao pojmiti kao Jedno ( Cjelina ). Aposlutna ideja, taj duhovni svijet, nama nevidljiv, on prima naše misli ( stvaralačku snagu, alat stvaranja ) i zajedno s nama kreira zajedničko djelo. Politički ( svjetovno ) gledano, zajednica i čovjek ( pojedinac ) zajednički djeluju, ne odvojeno, već kao prirodna mješavina kolektivnog i individualnog, na boljem društvu ( zajednici ), na boljoj stvarnosti za svakog čovjeka unutar zajednice.

Evo i odgovora na jedno pitanje, koje mi se pojavilo prije nekoliko mjeseci, a spomenuo sam ga i ovdje, u jednom od posteva, kako promijeniti svijet? Aboridžini su nam dali mudar odgovor, promijenite vlastite snove. Ja kažem, moram sam ja promijeniti vlastite misli, postati svjestan procesa kreiranja u kojem i sam sudjelujem. Gdje je problem? To što ljudi ne sudjeluju svjesno u procesu stvaranja, odnosno nisu svjesni svoje uloge ovdje. Sve je međupovezano, duhovna sfera i materijalna sfera, tijelo ljudsko i duhovni čovjek unutar tijela. Zato je i kazano da je tijelo ljudsko hram Božji, tj. mjesto gdje prebiva naš duhovni dio, ali tijesno povezan s našim tijelom. Što je tijelo, zapitah se? Naša otjelovljena svijest ovdje, svijest o nama samima, misao o nama samima, koja je dobila svoj konkretni kreativni oblik u ovoj trodimenzionalnoj stvarnosti.

Dakle, ako nam se ne sviđa svijet pun gladi, sirmaštva, izrabljivanih, a to su sve uzroci za sljedeće posljedice: sukobe, ratove, genocide, ubijanja, prostituciju i slična zala ovog svijeta, promijenimo, ako to tako mogu reći, program, tj. naše misli, naš alat kreacije, kojim sudjelujemo u samom procesu kreacije. Kreirajmo, tj. stvarajmo aktivno, a ne pasivno. Misli čovjeka su oduvijek, u prošlosti, pa i danas, bile konfuzne, a kao posljedica nesvjesnosti vlastite uloge u procesu stvaranja. Doduše, bilo je razdoblja u ljudskoj posvijesti kada je čovjek zaista postigao cilj da bude aktivni stvaratelj, a to je u podsvijesti ljudske civilizacije ostalo zabilježeno kao '' zlatna doba čovječanstva ''.

Kad sve ovo promotrim, kažem sebi, ako želim mir, zašto ga ne poželim, tj. ne kreiram ga? Ovo pitanje za svakog čovjeka može biti oslobađajuće, prosvjetljujuće. Zamislite ovo, mogu stvoriti sve što poželim? Kazati ću – ma ne? To je nemoguće? Ali, kaže glas unutar tebe, mene – pokušaj! Imaš li što za izgubiti ako pokušaš?...