Sjevnula je misao najednom. Našao sam se da razmišljam o živućem Duhu i njegovoj kreativnoj snazi stvaranja. Stvaranje je započelo onog trenutka kad se živući Duh usredotočio na nešto drugo, a to nije bio on sam. To je bila prva misao, stvarateljska misao iz koje je nastao prvi oblik. Nazovimo ga živući Univerzum. Kako je živući Univerzum također živi entitet, kao dio živućega Duha, i on je svojim usredotočenjem izvan njega i izvan živućega Duha, stvorio novi oblik ili mnoštvo novih oblika – galaksije, sunca, planete, zviježđa, crne rupe i slično. No, kako su oni neposredno dio živućeg Univerzuma, a posredno živućega Duha, i oni su zadržali tu sposobnost kreativnog stvaranja putem misli. Sve što postoji sadrži u sebi mogućnost kreativnog stvaranja. Također i svatko od nas je prvo bio misao ( mi kao duša ), a tek kasnije je dobio svoj tijelesni oblik. Sve je povezano, a povezano je mislima. Mi smo u stalnoj interakciji sa svime. Mi primamo i odašiljemo i na taj način se povezujemo. Slično sa sličnim. Potpuna sloboda interakcije, bez ikakvih ograničenja. Ograničenje je misao stvorena od onoga koji je pomislio na ograničenje. Neki imaju sposobnost pomicati predmete mislima. Takvi su za većinu ljudi neobični, čudotvorci. No, oni se razlikuju od nas samo po tomu što je njihova misao o neograničenosti u pogledu pomicanja predmeta jača od vladajuće misli da mi ne možemo pomicati predmete našim mislima.

Postanite vlastita misao. Usredotočite se na sebe. Odletite na Mjesec recimo. Može li netko dokazati da vi niste bili na Mjesecu duhom, odnosno mislima? Ja Vam ne mogu dokazati da sam mislima ili duhom bio u budućnosti, ali Vam mogu pričati o tom iskustvu, kao što sam već to jednom ovdje pisao.

Vi ste misao, a Vaša stvarnost je oblikovana Vašim mislima. Ali sada dolazim do intrigantnog pitanja – ako sam ja misao koja je stvorila tijelesni oblik kreirajući, onda i to tijelo jednako tako sadrži sve u sebi, i živući Duh i živući Univerzum i mene kao misao unutar njega, ali i mogućnost kreativnog stvaranja? Je li tijelo zaseban entitet u ovom nizu kreacija, od živućeg Duha, pa sve do '' božanske čestice '' koju neumorno traže znanstvenici. Nije uopće upitno da li će ju pronaći, jer su ju već stvorili i oblikovali prema svojim zamislima. Dakle, može li samo tijelo kreirati, a bez da ja kao misao u tome sudjelujem? Koliko vas je doživjelo situaciju da vozite auto i u jednom trenutku nađete se da razmišljate o nečemu nevezanom za vožnju, ali tijelo i dalje vozi, kao da je nekakav automat. Stišćete kvačilo, gas, kočnicu, ruke okreću volan. Upravlja li tijelom ego kao zaseban entitet ( bolje rečeno produžetak Vas ) unutar Vašeg tijela, dok ste Vi kao ili ja kao misao negdje drugdje. Možda da to usporedim na ovaj način, ja kao misao se uvučem unutra, u svijet ili stanje gdje prebiva moja misao, a tijelo ostaje zajedno s egom ovdje, u pojavnom svijetu? To se događa kad spavamo. Ja, ti, misao odlazimo negdje i dalje stvaramo, a tijelo spava.

Većinu vremena čovjek stvara nekreativno, odnosno nesvjesno. Stvara pod utjecajem vanjskih događaja, odnosno gubi na neki način svoje misli, a time gubi zapravo svoju istinsku slobodu. To je apsolutna sloboda i ona postoji. Glasi – ti si čista misao i postani ona. To je stanje sadašnjeg trenutka u punini značenja. To je stanje bezvremenosti, trenutak spoznaje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti u jednoj točki...