Inspiracija za ovaj post su mi lastavice koje su se nedavno vratile. Međutim, vjerujem da su se iznenadile jer im gnijezda nije bilo. Morali smo ga maknuti. No, to ih nije smelo i odmah su se uhvatile posla oko novog gnijezda. I zato naslov ovog posta '' mali arhitekti ''. Sjesti i promatrati ih, to je nešto fascinatno. Jednostavno se diviš njihovu pristupu poslu. Uočavaš tu strpljivost, predanost onomu što rade i naravno njihovoj odlučnosti da sve to ispadne kako treba. Kamenčić po kamenčić, granćica po granćica, spajanje zemljom i malo remek djelo koje odiše čvrstoćom i stabilnošću je tu. Skoro su gotove. I promatram ih danas i divim im se.

Znamo da životinje žive i djeluju po instinktu. No, ja sam se zapitao tko to misli za njih? Tko je taj koji je osmislio njihovo ponašanje i djelovanje, usadio im taj instinkt, to '' znanje '' koje one primjenjuju u svakodnevnom životu. Jer to njihovo gnijezdo je pravi primjer dobro izgrađenog objekta. Niti jednom im gnijezdo nije palo. Svake godine bi ga samo malo doradile. Ove godine su napravile skoro novo u nekih desetak dana. Privilegija je promatrati nastanak tog malog remek djela. Još dorađuju neke finese. Dakle, sjedim danas i promatram ih. Posjeduju to '' znanje '' savršene gradnje gnijezda. Svake godine se vrate na isto mjesto. Imam osjećaj da je to '' znanje '' – kako graditi; na koji način graditi; kojim materijalom graditi – usađeno u njih, u njihovu DNA. Lastavice se s tim '' znanjem '' rađaju. I to njhovo '' znanje '' gradnje gnijezda ima snažnu svrhu – nastavak života.

Ako su one mali arhitekti kojima je znanje dodijeljeno, tko je taj '' Arhitekt '' koji posjeduje to znanje? Onaj koji je sve ovo osmislio do savršenstva. Odredio sile, zakone, odredio ponašanja, djelovanja, odnose po kojima se ravnaju sva živa bića osim..da, osim ljudi. Sve što živi, u skladu je s prirodom, odnosno dublje, u skladu je s '' Inteligencijom '' koju posjeduje '' Arhitekt ''. Jedino mi ljudi idemo protiv prirode. Krčimo šume, uništvamo biljni i životinjski svijet. Svjedocimo smo da sa svih strana stižu apeli da idemo u krivom smjeru. Da uništavamo Zemlju, a time uništavamo i sve na njoj i na koncu nas same. Zadnji apel stiže iz Rimskog kruga. Svi se pozivaju na '' razum ''..

Ako lastavice, kao i sve životinjske vrste, kao i biljne dolaze na ovaj svijet sa '' znanjem ''..dakle, već ga Posjeduju..ne moraju ga učiti..one to znanje samo Primjenjuju..zašto to '' znanje '' ostaje u većem djelu ljudima izvan dosega? Dakle, '' znanje '' Arhitekta '' imamo..posjedujemo ga..ali, zašto onda idemo protiv tog '' znanja ''..Jer ako idemo protiv prirode..kako možemo reći da smo shvatili '' znanje '' i da ga primjenjujemo. Ne kažem da nismo kroz evoluciju spoznali mnogo tog znanja, jer nam je '' Arhitekt '' dao razum, dao nam je intuiciju, snažan Um, Svijest, pa opet..mi se svojski trudimo to '' znanje '' potisnuti i držimo se nekog svojeg puta. Kazano je u gnostičkim spisima da na svijet dolazimo prazni kako bismo se napunili. Dakle, dolazimo na ovaj svijet kako bi ostvarili naš potencijal. Ove lastavice o kojima pišem u svojem postu maksimalno ostvaruju dano im '' znanje '' od '' Arhitekta ''..one su kao '' mali arhitekti '' dosegnuli '' Arhitekta ''..ne suprostavljaju mu se..One djeluju kao On..Zar ne stoji u Bibliji – Budite savršeni poput Oca..A Otac nam je dao puno veći potencijal nego što ga posjeduju lastavice..ali te lastavice su veće od nas..one su napravile ono što je nama rečeno pred dvije tisuća godina..Zato u gnostičkim tekstovima stoji da je Onaj došao na ovaj svijet i vidio siromaštvo..Rađate se u siromaštvo da bi ste ga oplemenili..Čime?..Znanjem danim od '' Arhitekta ''..Već ga imate..posjedujete ga..samo ga trebate primijeniti..To kao da je neka univerzalna poruka koja se ocrtava kroz sve religije..duhovne pravce..kao neka nevidljiva nit, ali osjećate da je tu..kao da se prisjećate..

Ja sam naučio jednu važnu lekciju danas..učimo od lastavica..promatrajmo ih kako žive u skladu s prirodom..kako koriste dano im '' znanje '', a one ga primjenjuju na najbolji mogući način. Gradeći strpljivo, predano svoje gnijezdo one nastavljaju život, stvaraju nove generacije '' malih arhitekata ''..Mi?..mi bismo bila lastavica koja je najedanput stala i rekla sebi u bradu..čekaj!..zašto bih ja koristila ovo znanje koje imam..ja ću to napraviti na svoj način..i učinismo to..i gnijezdo padne..

..

Premda ne volim ovo '' moj ''. Samo ga hranim. Nikada mu nisam želio oduzeti njegovu slobodu. Rođen je kao mačak, tako neka i živi. Premda smo evo skoro pa šest godina osuđeni jedno na drugog.. No, oni koji imaju životinje uz sebe znaju koliko one mogu biti osjećajne. To su trenuci kad se briše granica između, uvjetno rečeno, '' njih '' i nas ljudi. Ma zapravo trebao bi mi biti zahvalan.. Pojavila se jedna cica maca i ajde, dajem joj jest..Je***a, takav sam, osjećajan. I sad eto, maca mu je pri ruci, a on se danas našao ljutiti na mene. Dam ja maci jest, a on me gleda onako ljuto. Dođem ja do njega, a on se okrene i pokaže mi dupe. Eto ti ga na.. I tako leži on i neće da me pogleda..E, prođe neko vrijeme i dalje je on okrenut..A ja uzmem u ruke kutiju s hranom i protresem..Šuška meni, ali i njemu..Za sekundu dvije je došao do mene i pleše mi oko nogu..Kažem ja njemu, a sad više nisi ljut?..A on miiiijaaaauuuu..

Razmišljajući o ovoj misli došlo mi je u um pitanje, koje je zapravo dilema.. ja sam čovjek ili ja sam svijest?..Mislim da je odgovor oboje..No, malo je teže to dvoje dovesti u sklad..

Dat ću Vam jedan banalan primjer kojega često koristim, a kako bih Vam iskustveno pokazao da taj princip vrijedi. Ali, ništa od toga ako nemate vjere u to što radite. Naime, i sam sam često zaboravljao ovu tako jednostavnu istinu, a to je moć naših misli. Jučer otkad sam se probudio imao sam glavobolju. I pratila me do popodneva. A tada sam odlučio napraviti ono što sam trebao odmah. Sjeo sam. Opustio sam se i vizualizirao sebe u stanju bez glavobolje. Čvrsto sam uhvatio tu vizualno predočenu misao u mojem umu i držao sam je se nekih desetak minuta. Bol je nakon deset do petnaest minuta toliko oslabjela da je bila zanemariva. Kroz još neko kratko vrijeme, bol je sasvim nestala.

Da se vratim malo na gore navedeni citat misli Budhe. Čovjekov život možemo promatrati u cijelini, kao nešto što počinje rađanjem, a završava smrću. No, život je svakodnevno iskustvo u vremenu. Dakle, pitanje koje je zanimljivo a glasi ovako možemo li mi kontrolirati naš život, odnosno možemo li mu određivati smjer? Ako su naše misli snažan alat kreacije, onda je odgovor na postavljeno pitanje da. Većina ljudi toga nije svijesna. Možda na trenutak postanu svijesni, zbog vanjskog poticaja, ali ubrzo zaborave. Ja sam se par mjeseci iznutra osjećao negativno. Takva mi je bila vibracija. No, zbog toga, sve oko mene je bilo negativno obojano. Kao da je oko mene jedna ogromna nevidljiva sfera, sfera koja vibrira a njena vibracija odgovara mojoj. Dakle, ako iz mene izlazi negativna vibracija i puni tu sferu, dakle, i sve unutar te sfere je negativno. Ne može biti drugačije.

No, čim sam promijenio vibraciju počeo sam pozitivnije razmišljati ( misao + emocije ), isto tako se mijenjala i ta nevidljiva sfera, a sve unutar nje je dobilo drugačiji predznak. Ono što se do jučer činilo negativno, koje kao da je potvrđivalo moja razmišljanja kako je sve negativno, sada doživljavam potpuno drugačije. Pa da se vratim na primjer s početka posta. Dakle, ja i sfera smo imali glavobolju..ali, sada ju više nemamo..jednostavno drugačije vibriramo.

Ima jedna kvaka..nitko od nas sam, dakle kao individua ne može promijeniti svijet..Toliku nevidljivu sferu sačinjenu od naših misli i emocija i najvažnije naših namjera ne možemo projicirati. Ali, kad ja, ti, postanemo '' mi '', dakle, zajedno možemo graditi jednu puno veću sferu koju ću ja nazvati kao i uvijek – misaonu tvorbu. I u njoj će biti sve ono što mi poželimo ( zamislimo ).

Jedan od poticaja za ovaj post je i činjenica da sam čitao malo o tom famoznom datumu 21. prosincu 2012. godine. Pa neki govore da će biti potresa, pomicanja polova, najavljuju treći svjetski rat..Sad zamislite koliko ima pobornika tih zamisli. Oni sami time hrane ili pumpaju svoju malu sferu oko sebe, ali u zajedništvu sa sličnima, pumpaju oni i puno veću sferu koja nadilazi njihove male sfere. Što ako takva misaona tvorba postane dominantna, pa proguta moju sferu, Vašu sferu, koja vibrira sasvim drugačije, ali se jednostavno ne može oduprijeti tolikoj dominantnoj sferi. Zamislite svoju sferu kao kapljicu oceana. Ona ne može pobijeći od svoje sudbine, a ona je da dijeli sudbinu sa svim ostalim kapljicama koje čine ocean. Ocean može biti topao, ali može biti i hladan. Vratimo se nama. Naše misli mogu biti negativne, kao što i mogu biti pozitivne. Jeste li primjetili koliko ima loših, to jest negativnih vijesti oko nas. To jest, takve vijesti su postale dio nas. Mi mislimo o njima, mi postajemo te misli, a takav postaje obojan i naš život. Mi smo, htjeli to ili ne htjeli, ušli u jednu ogromnu misaonu tvorbu – zamislite je kao ogromnu energetsku sferu, u kojoj je dominantna vibracija negativna. Kao stvorena je za ostvarenje scenarija o kojima mnogi razmišljaju – potresi, erumpcije vulkana, ratovi, pa čak i dolazak nekakvih negativnih izvanzemaljaca..Da luda pomisao reći ćete..ali što ako nije?..Ako ja mislima i vizualizacijom mogu učiniti da mi prestane glavobolja, ne mogu li onda mislima utjecati i na svoj život? Odnosno s mnogim drugima, koji jednako ili slično razmišljaju, mogu utjecati na okolinu, pa i puno šire?

Dakle, zašto od danas ne bi počeli zamišljati da se u ovoj, ili drugoj godini neće dogoditi ništa. Sunce će malo ludovati dok prolazi svoj maksimum, ali ništa što bi bilo opasno po Zemlju..narodi će sjesti za stol i pokušati razgovorom i kompromisima riješiti svoja neslaganja koja su ih i dovela do sukoba..ljudi će se mirnim putem osloboditi svojih tlačitelja..ljudi će živjeti u skladu s prirodom..svi će imati onoliko koliko im je potrebno za dostojanstven život..nastavite dalje tok misli..Možemo pokušati, jer ne možemo izgubiti ništa, osim možda malo viška vremena kojega smo imali, a mogli smo utrošiti u nešto drugo..

Moram priznati da sam se iznenadio kad sam vidio koja će tema biti u prošloj emisiji '' Provjereno '', na Novoj tv..Do jučer to je bila tabu tema..a sad se o njoj govori u mainstream mediju..što bi se reklo..kreće se..

Ima i članak na portalu dnevnik.hr